|
|
| < | ožujak, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ovaj blog će biti anoniman...<-aaa...ma nije on to višee...
evo vam nekoliko sličica...
ClipArt
ClipArt
ovakvo vam je moje srce..ali opet je spremno zavoljeti...
ClipArt
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
..a kad ste već tu posjetite...:
..moj drugi blog...
..moja darija...
..weky..
..andrijana i julka...
...teica i ivona...
...kina...
...petar&galić...
...ticija...
...dorica...
...
EVO VAM MAALO PJESMICA...
teško je voljeti nekoga,
A NE BITI S NJIM...
pričati da je kraj
A ŽIVITI S TIM...
teško ga je voljeti,
A NIKOME NE REĆI...
skrivati svoju bol
A PRIČATI O SREĆI...
4 STVARI SE NEMOGU VRATITI...
...izgovorena riječ...
...izbačena strijela...
...protekli život...
...propuštena prilika...
čUdNo Je KaKo NaM jE
mAlO pOtReBnO dA bUdEmO sReTnI...
...a JoŠ čUdNiJe ŠtO nAm ČeStO bAš
TO nEdOsTaJe...
..ova će nas pjesma prdstavljati na euroviziji...
Ne nije bol to sto te trebam
zivim a znam da te nemam
You never know
how much I loved you
you never know
how much I need you
Ako mi pogledas u oci
tu vec dugo skrivam bol
i onaj stih iz moje pjesme
ti si k'o na ranu sol
Ref. 2x
Jer ja vjerujem u ljubav
to sto nisi htjela ti
a ovom' srcu tek ostaje da sanja
i ne dam da se probudi
You never know
how much I loved you
you never know
how much I need you
Ako mi pogledas u srce
tu zauvijek zivis ti
za mene svijet bez tebe
kao da ne postoji
Ref. 2x
Ne nije bol to sto te trebam
zivim a znam da te nemam
You never know
how much I loved you
you never know
how much I need you
Ne nije bol
....nije potrebno nikakvo objašnjenje...<-
zaboravi njegovo ime,
zaboravi njegovo lice,
zaboravi njegove poljupce,
zaboravi njegov topli zagrljaj,
zaboravi ljubav koju si jednom poznavala,
zapamti da on sada ima novu osobu.
Zaboravi ga kad cujes da pustaju vasu pjesmu,
zapamti kako si plakala po cijele noci,
zaboravi kako ste bliski jednom bili,
zapamti da je on izabrao nju!
Zaboravi njegov hod,
zaboravi nacin na koji je pricao,
zaboravi stvari koje je govorio,
zapamti, otisao je…
Zaboravi njegov osmijeh,
zaboravi njegov glas,
zaboravi njeznost njegove kose,
zaboravi nacin na koji te cvrsto drzao,
zapamti on je veceras s njom…
Zaboravi vrijeme koje je tako brzo proslo,
zaboravi ljubav koja je bila samo dio proslosti,
zaboravi da je rekao kako te nikad nece ostaviti,
zapamti da je otisao zauvijek!!!!!!!!!!!
...ovo mi je moja andrijana napisala u jednom pismu...
PRIJATELJICE MOJA
Prijateljice moja, tebi posvećujem ovo, svaku riječ i svako slovo! Tebi pišem stihove te, da znaš da sam tu kad zatrebaš me! Život je ponekad težak i okrutan i zao, al onda pomisliš na me i znaš da mi je stalo!Znaš da sam tu kad ti loše krene, jer vežu nas brojne uspomene! I kad razmišljaš o ubojstvu Mežne i bijegu od kuće, znaj da moje srce i za tebe tuče!!!
...ovo zapamtite zauvijek..koliko god bili stari, koliko god imali novaca, koliko god bili popularni ili ne...tužni ili sretni...
->AKO NEKADA U
ŽIVOTU DOŽIVIŠ
PORAZ, NE DOZVOLI
DA U TVOJIM OČIMA
ZABLISTAJU SUZE!
JER LJUDI SU ZLI I
NA RUŠEVINAMA TVOJE
SREĆE GRADE SPOMENIKE
SVOJE POBJEDE
...za početak evo vam nekoliko rečenica....(pametnih..)
=>Prijatelj svih nije ničiji prijatelj...
=>Život bez prijateljstva je ništa ...
=>Prijateljstvo kao vrijednost je iznad svih drugih vrijednosti...
=>Ljubav je slijepa; prijateljstvo se trudi da ne vidi ništa...
=>Vino stvara prijatelje, a suze ih stavljaju na kušnju...
...smatram da bez prijatelja ne bi to bilo to...naš život ne bi imao smisla...
...bili bismo usamljeni...
...još kad smo bili maji,maji bile su nam bitne pjesmice koje smo pisali u spomenare i nismo shvaćali što te riječi zapravo znače...no sada...kada smo "odrasli" polako počinjemo shvaćati pravu bit prijateljstva....
...sigurno ste svi vi imali puuuno razočaranja u životu, pa tako i ja...što sa strane prijatelja što od drugih...ja se opet trudim biti dobra i poštena prema onima koji su uvijek uz mene, koji me vole...
...prijatelj nije lako biti..mnogi se pretvaraju da su nekom prijatelji i onda kad se nađu u nekoj situaciji pokažu svoje pravo lice...to zna biti stvarno bolno...ali opet nas to jača...
...evo vam nekoliko savjeta za kvalitetno prijateljstvo...
Stvarajte prijateljstva čak i ako mislite kako ih ne trebate.
Tražite mirne ljude. Imaju mnogo toga za reći, ako vi kažete nešto prvi.
Nemojte osnivati prijateljstva na bezveznim pretpostavkama i međusobnom nerazumijevanju.
Nazovite, primjerice ako kasnite.
Gledajte ljude u oči kada im govorite.
Budite oni što govore pozitivne stvari o drugima.
Naučite izreći dobru priču.
Radujte se s onima koji su radosni.
Budite sigurni da vaša briga o nekome uključuje i djela.
Znajte kada je potrebno reći doviđenja.
...etoo...to bi bilo to...nadam se da će vam ovo pomoći kada vam bude teškooo...
i za kraj...evo vam nekoliko sličica...
Avatars
Avatars
Avatars
Avatars
Avatars
Avatars
....i za kraj...ako vas se ovo dogodi..nemojte tugovati...jer vas uvijek netko čuva...uvijek postoji netko tko je uz vas...
Avatars
..pa eto da ne kažete da zapostavljam blog... ..
ovih dana je kaos u mom životu...
..joooj..ludnica... ..
uff. napokon sam odlučila okrenuti novu stranicu u životu i prekinuti one svakodnevice..
...evo vam par izreka(mudrih)...hm..ne slažem se baš sa svima...
Ako jedna želja nije zadovoljena to je dovoljan razlog da duša tuguje.
Ako ne znaš udarati, ne pokazuj zube.
Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.
Ako kažeš neku tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog prijatelja.
Bila i povoljna izdaja, izdajnik je gnjusan.
Bogu se obraćamo kad želimo postići nešto nemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi.
Čekaš, čekaš, pa dočekaš još nešto gore.
Čovjeka duša uvijek više boli nego kosti.
I hrabrost može postati navika kao i strah.
Gdje se jedna vrata zatvore, druga se otvore.
Ima istina u koje nije dobro vjerovati.
Izdaja prijatelja je prva vježba za izdaju domovine.
Ljubav je škola nesebičnosti i darivanja.
Kad čovjek pocrveni to znači "da".
Kad ima volje ima i načina.
Kad ljubav hoće govoriti, razum mora šutjeti.
Ljubav i glad vladaju svijetom.
Ljubav je nekog ostaviti na miru ali uz naklonost i brigu.
Ljubav je početak dobra i zla.
Mašta je važnija od znanja.
Na silu se ne može voljeti.
Nada je san budnih.
Najbolja upotreba rječi je šutnja.
Radost je osjetljiva kao kap rose: dok se smije već umire.
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reći.
Nitko nije obavezan da drugog voli više nego sebe sama.
Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca.
Nije dovoljno ljubav posaditi, treba je i zalijevati.
Kome se ljubav smije, taj poznaje samo šalu i radost
Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao.
Prava ljubav je nijema, a lažna brbljava.
Gdje je jedna ljubav, tamo drugoj mjesta nema.
Ljubavni pogled dug je tekst.
Što više ljubavi, to manje riječi.
Upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg cvijeta na svijetu.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi nesigurno ili suviše čvrsto.
Ljubav je poput svježeg kruha. Uvijek je iznova treba mijesiti.
Ljubav je poput rata:lako ju je započeti, ali vrlo teško zaustaviti.
Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima.
Plašljiva ljubav nije ljubav.
Tko nije nestrpljiv, nije zaljubljen.
Jezik ljubavi nalazi se u očima.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
pusee
..usamljena, uplakana…razočarana…ovo sve je postala moja svakodnevica…pitam se šta mi je to trebalo??
…da sam malo ranije i pametnije razmišljala nikad si ovo ne bi dopustila…
…sjedim u sobi…suze mi klize niz lice…
…i kad skupim snage da mu priđem, kažem sve što mi stoji na duši, što držim u srcu…
…ne mogu..
…jer se bojim da ću izgubiti jednog jako dobrog prijatelja…
…želim da zna da ću uvijek biti uz njega…i da ću mu pokušati pomoći kad god mu pomoć zatreba…
…na mene uvijek može računati…
…imam grižnju savjesti…zato što volim…volim bez rezultata…volim uzalud…
…i koliko god se trudila to sakriti od drugih…moji prijatelji me čitaju kao otvorenu knjigu…
…i šta mi na kraju to sve vrijedi…
…uff…naslušala sam se savjeta…utjeha…»ne, on te ne zaslužuje!; on je konj, kreten, mr. stupid, idiot…!»…aliii….
…zar baš nitko ne razumije moju ljubav? zašto ja jednostavno ne mogu biti sretna??
…mislim da o ovome nema smisla dalje pisati…
…nadam se da će moje ljepotice shvatiti o kome je riječ…
…pusee..volim vas puno…J
..nedavno sam dobila stvarno težak zadatak..dobila sam temu za sastav iz hrvatskog po nazivu "Moje razmišljanje o smrti.."..pa evo šta sam ja napisala..
Moje razmišljanje o smrti
Uh…smrt je stvarno nezgodna tema. No ipak ću vam u ovom tekstu pokušati što više približiti svoje razmišljanje o toj stvarno nemilosrdnoj činjenici.
Svi znamo da nas smrt čeka prije ili kasnije, nikako je ne možemo izbjeći što god pokušavali. Mi, tinejdžeri, puno više razmišljamo samoubojstvu od svih drugih generacija. To je činjenica. Pogađaju nas i najmanje sitnice i navode nas na razmišljanje o smrti i samoubojstvu. Istina je da mi možemo razumjeti kada se smrt pojavi u našoj blizini, no opet se možemo povući u sebe i duboko razmišljanje. Najčešći uzrok svega toga je depresija te strašne patnje za nečim nedostižnim i kušnja koja nas kuša sa svih strana i jedva čeka trenutak kada ćemo pokleknuti pred njom. Kao kršćanska vjernica vjerujem da smrt nije konačni kraj, vjerujem da poslije smrti postoji neko drugo mjesto i jedini način da se susretnemo i suočimo s Bogom. Smatram da se ljudi ne boje same smrti nego razmišljanja o njoj. Ljubav naših bližnjih je jača od straha pred smrću i općenito same smrti. Njihova ljubav nas vodi na ispravne putanje našega života koji je pun nepravde, zla, straha, nepoštenja,… samo jedna od mnoštva činjenica vezanih za smrt je i ta da ona nije izvan nas. Smrt je u nama od samih početaka našeg života.
Za mene je smrt poput sna nakon dobro iskorištenog dana. Mnogi u taj san uplove nepromišljeno, a kako se to ne bi dogodilo i vama poslušajte moje savjete. Uzvraćajte ljubav svojim bližnjima, pametno se suočite sa svojim problemima i živite život punim plućima. Život nije ništa drugo nego put prema smrti. Dakle smrt nas čeka kad-tad, a vi imate samo jedan život i zato ga iskoristite!!
p.s.-volm vas puno...kiss
NESLAVAN POČETAK
Hm..sve je to počelo prije punih 8 godina. Tada sam bila još dijete i nisam shvaćala što zapravo znači ljubav. Tada je ljubav za mene bila nešto posve novo, puna zagonetki. Bila sam u sedmom nebu, svijet oko sebe sam gledala tzv. ružičastim očima, sve dok nije došao dan kada je ON saznao za moju zaljubljenost. Ovako je to bilo. Bilo je ljeto. Nosila sam mlijeko svojoj baki. Bila sam jako vesela. Odjednom sam ugledala njega. Bio je sa prijateljima. Kada sam im se približila počeli su se glasno i podrugljivo smijati, vrijeđali su me i ismijavali. Bila sam izvan sebe kada sam čula da mi je upravo ON viknuo da sam debela i ružna. Počela sam trčati, nisam znala gdje idem. Nisam više imala snage, pala sam na pod. Potoci suza počeli su teći niz moje lice…To nikada neću zaboraviti. Tada sam prvi put osjetila bol u duši.
SAKRIVENA LJUBAV
Bili smo vršnjaci, išli smo u istu školu i imali smo zajedničke prijatelje. Nisam ga mogla pogledati u oči, izbjegavala sam ga na sve moguće načine. Par općih rečenica razmijenili smo tek kada smo krenuli u srednju školu. Voljela sam ga sve te godine pa i tada. Krila sam to jer nisam htjela upropastiti tzv. prijateljstvo. Sve do ovog ljeta. U meni se pobudila neka nada, neki ludi osjećaj.
PONOVNI POKUŠAJ
Mislila sam da među nama može ipak nešto biti. Bez obzira na sve ono što je bilo u našem djetinjstvu. Kada bih ga vidjela u meni bi se pojavio neki nemir, srce bi mi počelo lupati kao ludo, sva bih porumenjela u licu, leptirići bi se pojavili u mome stomaku... Znala sam da su to znakovi ljubavi, zaljubljenosti. Nisam je htjela priznati jer sam se bojala ljubavi. Taj strah je bio jači od mene. Oceane suza sam isplakala zbog njega i nitko nije mogao očekivati od mene da ponovno priznam što osjećam. Ali duboko u sebi sam znala da to nije kraj moje patnje. Bio je sa drugim curama, a ja sam bila sa drugim dečkima. Nisam prema njima ništa osjećala, to je sve bilo samo površno. Bojala sam se ponovno zaljubiti. Jer je ljubav u mojim očima značila samo bol. Preko ljeta su moji osjećaji izišli na vidjelo. I opet sam ispala zaljubljena glupača. Odbio me je.
BOL, PATNJA..
Premda su nas naši prijatelji pokušali spojiti, on je bio tvrdoglav. Prijateljice su me tješile da ćemo mi ipak biti jednom zajedno, da se on treba uozbiljiti, da on premda ima 17 godina još uvijek ne shvaća što je ljubav, da su mu cure samo zabava. Jednom mi je rekao da me ne želi povrijediti, da sam mu slatka ali da mi želi biti samo prijatelj. Poslije toga sam plakala kao kišna godina. Osjećala sam se tako jadno. Bojala sam se što drugi misle o meni. Pitala sam se misle li da sam samo zaljubljena idiotkinja koja ne može shvatiti da on s njom ne želi imati ništa i da se samo izvlači na prijateljstvo? Ali..oni nisu shvaćali da se osjećajima ne može zapovijedati. Prijateljice su me hrabrile i znale su da tu ipak ima nešto.
NOVI DEČKO?
Nakon nekoliko mjeseci našla sam novoga dečka. Nisam ga voljela, bila sam samo zaljubljena u njega. Bila sam razapeta između dvojice. Čvrsto sam odlučila da ću početi iznova. Napokon sam našla nekoga tko me uistinu voli. Bili smo dosta udaljeni, nismo se mogli često viđati, pa je to sve nakon dva mjeseca palo u vodu. Shvatila sam da sam samo zavarala sebe i svoju okolinu. Nakon te veze opet sam se vratila svojim starim patnjama.
POSLIJE KIŠE SUZA IPAK JE IZAŠLO SUNCE
No ovaj put je to napokon imalo neki pozitivan rezultat. ON mi se javio. Nakon svega pitala sam se kako uopće imam obraza i pogledati ga u oči, a kamo li pričati s njim. Dogovorili smo se za sastanak. Bilo je stvarno super. Nakon toga više nikako nismo bili zajedno.
DOSTA JE….
Počele su uokolo kružiti priče da je bio sa mnom samo iz sažaljenja. Meni je sada bilo stvarno dosta svega. Zamolila sam ga da se nađemo i da riješimo sve. Nekoliko dana je izbjegavao naš susret izvlačeći se sa svakakvim glupostima. No ja sam bila uporna. Uspjela sam. Kada je došao ja sam mu sve sasula u lice. On je bio izbezumljen, nije mogao vjerovati da sam skupila toliko snage. Nakon toga mi se duša jako puno olakšala. Eto..vidite da ne moraju sve ljubavi završiti sretno. Mi jednostavno nismo bili suđeni jedno drugome. Sretna sam što sam to sada shvatila, premda sam trebala i prije… Nije bio vrijedan ni jedne moje suze, ni jedne neprospavane noći, ni jednog moga pogleda…
P.S.- hm…nadam se da će ti ovo potvrditi da te ja potpuno razumijem i da se mogu zamisliti na tvom mjestu, u tvojoj koži… Eh..ovdje je kraj sretan..ali..bit će i u stvarnosti. Ja duboko vjerujem u to. Uvijek ćeš imati moju podršku, pomoć i rame za plakanje…
mooj prvi post...a šta da vam kažem..nadam se da ćete uživati čitajući moje sastave...pričice...
